Dva nova klinička ispitivanja Transdisciplinarnog centra za istraživanje psihoaktivnih tvari (TCRPS), smještenog u sklopu Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta Wisconsin–Madison, istražuju djelotvornost psilocibina kod osoba s problemom uzimanja opioida i metamfetamina. Za sada je lijek pokazao ohrabrujuće rezultate za pacijente s depresijom i zlouporabom duhana i alkohola.
“Već imamo dokaze da psilocibin može učiniti neke izvanredne stvari kako bi poboljšao sposobnost pacijenata da steknu i obrade važne uvide o svojim životima i iskustvima”, kaže Paul Hutson, istraživač u obje studije. “Uzbuđeni smo što vidimo što čini u istom smjeru za pacijente koji se bore sa zlouporabom sredstava ovisnosti, od kojih mnogi istodobno imaju i neki psihički poremećaj.”
Riječ je o otvorenim ispitivanjima u jednoj skupini, što znači da nema kontrolne skupine ili placeba. Ciljevi ispitivanja su testirati sigurnost i izvedivost – jednom kada se uspostavi, ova osnova će omogućiti buduće studije o učinkovitosti liječenja.
Svaki ispitanik prolazi psihološki pregled i najmanje šest sati pripremnog savjetovanja. Ispitanici će zatim primiti najmanje jednu dozu psilocibina od 25 mg i osam sati će ih promatrati dva terapeuta u namjenskom istraživačkom objektu Farmaceutskog fakulteta — ugodnom prostoru koji podsjeća na dnevnu sobu, ukrašen udobnostima doma i tehnologijom praćenja kako bi se osigurala ponovljivost studije. Nakon praćenja, ispitanici provode noć u bolničkoj istraživačkoj jedinici, nakon čega slijedi integracija ili razgovor sa psihologom prije nego što budu otpušteni.
“Kako bi bili optimalno terapeutski, psihodelični lijekovi moraju biti integrirani s odgovarajućom pripremom i probirom pacijenata kako bi se potvrdilo da su prikladni za primanje tih lijekova, da ih prate obučeni terapeuti i da nakon toga imaju jednu ili više integracijskih sesija, tako da mogu imati neko vođeno tumačenje svog iskustva,” kaže Hutson. “Također prepoznajemo potrebu za pružanjem naknadne podrške pacijentima kako bismo ojačali željene promjene u ponašanju i načinu života. To može biti izazov u ovoj populaciji pacijenata.”
Četiri tjedna nakon prve doze, ispitanici će imati mogućnost uzeti drugu dozu od 25 ili 50 mg, ovisno o tome jesu li prvi put doživjeli odgovarajuće psihodelično iskustvo.
“Komponenta koja se nevjerojatno razlikuje od drugih studija psilocibina je ova opcija povećanja doze, kako za studije s osobama s problemom uzimanja opioida tako i za studije s osobama s problemom uzimanja metamfetamina”, kaže Hutson. “To je neuobičajeno i testirat će se ideja o tome postoji li doza odgovora na ishode psihodelika.”
Kada je riječ o ispitivanjima lijekova, ispitanici se često suočavaju sa strogim uključnim kriterijima, ali tim UW-Madison preispituje povijesna isključna stanja u korist većeg uključivanja osoba koje zlorabe opioide ili metamfetamin.
“Ako namjeravamo regrutirati uzorak pacijenata koji je korisniji za kliničku praksu u smislu toga koliko ga je moguće generalizirati, moramo pažljivo razmisliti o ovoj ravnoteži uključivosti i o tome koji će problemi vjerojatno utjecati na sigurnost”, kaže Randall Brown.
Posljednji kontrolni posjet ispitanika jest dva mjeseca nakon posljednje doze, a tada će se procijeniti pacijentova psihodelična iskustva i sve promjene vezane uz uporabu psihoaktivnih tvari.
Povijesno gledano, klinička ispitivanja koja se bave poremećajem uzimanja metamfetamina pokazuju da mnogi ispitanici odustaju, što dovodi u pitanje rezultate. Klinička ispitivanja su prilično rigorozna i dugotrajna, tako da su ove dvije studije osmišljene da budu što fleksibilnije.
Tim regrutira pojedince koji aktivno koriste metamfetamin, što je još jedan aspekt studije koji otvara nove temelje. Sudionici u ispitivanjima vezano za zloporabu psihoaktivnih tvari obično budu detoksicirani i stabilizirani. Proučavanje aktivnih konzumenata omogućit će istraživačima da pomnije pogledaju kako ovisnost i psilocibin utječu na mozak putem MRI skeniranja. Skeniranje će se napraviti prije i nakon svake doze psilocibina kako bi se dobili rani podaci o tome kako se mreže u mozgu povezane s ovisnošću, mentalnim zdravljem i dobrobiti mogu mijenjati tijekom studije.
“Nadamo se da ćemo moći povezati te promjene u različitim mjerama ishoda, bilo da se radi o raspoloženju, konstruktima povezanim s ovisnošću, dobrobiti ili emocionalnim mjerama”, kaže Christopher Nicholas, glavni istraživač studije o metamfetaminu. Kliničko ispitivanje psilocibina za poremećaj uzimanja opioida, koje vodi Brown, također označava novo područje. “Studija o poremećaju uzimanja opioida doista je prva takve vrste”, kaže Brown. “Nije provedena nijedna studija o psilocibinu u kontekstu poremećaja uzimanja opioida.”
Proučavanje onih koji zlorabe opioide zahtijeva neka dodatna razmatranja u pogledu sigurnosti zbog rizika povezanih s predoziranjem i smrtnošću koja ide zajedno s fentanilom i sličnim drogama, kaže Brown. Sprječavanje simptoma sustezanja buprenorfinom može pomoći pojedincima da izbjegnu korištenje daleko rizičnijih uličnih droga.
Studija poremećaja uzimanja opioida započela je 2021., a studija poremećaja uzimanja metamfetamina počinje novačenje. Iako su obje studije u ranoj fazi, istraživački tim očekuje da će pridonijeti znanstvenom i kulturnom razumijevanju psilocibina. Jedan od mitova koji se tim nada razbiti jest da je liječenje psilocibinom jednostavno zamjena jedne droge za drugu.
U unatoč ohrabrujućim nalazima u nizu stanja, kliničko okruženje – ne samo sami psihodelici – ključno je za uspjeh pacijenata.
“Oni nisu brzo rješenje”, kaže Nicholas. “Imaju potencijal da budu od velike pomoći za brojne psihičke poremećaje i ovisnosti o drogama, ali to je cjeloviti paket tretmana koji uključuje savjetovanje prije i poslije kako bi se ta iskustva pripremila i shvatila.”
Preveo dr. sc. Ivan Ćelić