Toksični stres u dječjoj dobi je tema od vrlo značajnog i rastućeg interesa. Razlozi tomu su brojni, kumulirani kroz godine istraživanja. Ona su dala nepobitne dokaze da stres/trauma u djece prouzrokuje brojne kratkoročne i dugoročne učinke, te predstavlja rizik za cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi. On primjerice značajno povećava pojavnost infarkta miokarda i karcinoma pluća, te imunoloških i malignih bolesti u odrasloj dobi, u usporedbi sa populacijom koja nije bila izložena stresu u djetinjstvu. Ne govorimo o stresu vezanom uz svakodnevne aktivnosti i izazove odrastanja, nego o onome stresu koji se javlja vezan uz nasilje u obitelji, svjedočenju tjelesnom nasilju, izloženosti tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanju, seksualnom zlostavljanju, vršnjačkom nasilju i slično.

Ključna uloga pedijatara u identificiranju toksičnog stresa

Američka Pedijatrijska akademija predstavila je šest stručnjaka koji su osmislili strategiju koja ima za cilj osnažiti pedijatre u identificiranju toksičnog stresa u svojih pacijenata. Taj plan je prezentiran u sklopu Programa 21. stoljeća, održanog neposredno prije Nacionalne konferencije američke pedijatrijske akademije. Predsjednica Sandra G. Hassink,  organizirala je poludnevni program pod nazivom “Trauma – Informacije za pedijatre“

Osobito značajna pozornost posvećena je prepoznavanju toksičnog stresa i promicanju tehnika obrane od njega. “Govornici su govorili o pristupima brige za djecu i adolescente koji su izloženi toksičnom stresu, uključujući probir djece sa nepovoljnim okolišnim činiteljima odrastanja (ACES). Taj koncept je izveden iz izvorne ACES studije provedene tijekom 1995-1997 godine, na više od 17000 ispitanika. Rezultati su nedvojbeno pokazali snažnu uzročno-posljedičnu povezanost između negativnih činitelja odrastanja, poput zlostavljanja i zanemarivanja, i njihove posljedice na zdravlje i njegovu dobrobit u kasnijoj dobi. To je u cjelosti preokrenulo paradigmu ove pojave i njenoga značenja.

Bolesnici s višim ACES-om su imali značajno povećan rizik za kronične bolesti, mentalne bolesti, te povećanu pojavnost suicida.

Predmet je proučavanja kako integrirati spoznaje u proces probira u svakodnevnoj praksi, što i dalje ostaje izazov.

Promjene ponašanja djeteta uzrokovane traumom

Toksični stres je element javno – zdravstvene krize, istaknula je u svom izlaganju, dr. Nadine Burke Harris, a pedijatri u tom procesu igraju ključnu ulogu. “Možemo učiniti mnogo … jednostavno radeći ono što radimo svaki dan”, rekla je dr. Burke Harris, pedijatar, osnivač i CEO Centra za mlade u San Franciscu. “Nema zajednice u kojoj ne trebamo misliti o ovome“, riječi su dr. Burke.

Rano prepoznavanje i upućivanje u tretman može pomoći pacijentima u znanju kako upravljati stresom. U radu sa pacijentima koji dolaze radi učinaka toksičnog stresa može se rasvijetliti uzrok problematičnom ponašanju, što može biti djetetov način suočavanja sa izvanjskim stresorima.

“Mislite na traumu u diferencijalnoj dijagnozi bolesti”, rekla je dr.Heather Forkey, koja je opisala promjene ponašanja uzrokovane traumom, sa kojima se susreće u svakodnevnoj praksi. Ona je rekla da nerijetko obitelj i pacijent nisu svjesni da je trauma uzročnik brojnih problema. I dijete koje je prezentirano znakovima poremećaja pažnje i hiperaktivnosti može biti hipervigilno zbog nemilosrdnog učinka stresa. Također, stres i trauma su u podlozi brojnih odstupanja, kao što je nesrazmjerno slabiji uspjeh u školi, smetnje ponašanja, smetnje jezičnog izražavanja i sl.

Pitajući roditelje je li se “strašno” dogodilo njihovom djetetu, pedijatri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti mogu jednostavno doći do podataka.

Uvođenjem programa probira ne znači da se od pedijatara očekuje da moraju riješiti svaki problem, rekao je dr.Robert Gillespie. Jednostavno slušanje nosi terapeutsku komponentu, jer oni traže da ih se čuje.

Prije pokretanja postupka probira, u okviru primarne zdravstvene zaštite treba biti svjestan potencijala zajednice i nastaviti graditi odnose na širenju tih potencijala, kako bismo senzibilizirali javnost u prepoznavaju toksičnog stresa u dječjoj dobi.