Lijekovi su jedno od najvećih dostignuća suvremene medicine. Oni ublažavaju bol, smanjuju tjeskobu, pomažu nam spavati i stabiliziraju raspoloženje. U pravim rukama i u pravom trenutku mogu biti iznimno korisni, pa i spasonosni.

No svaki lijek koji djeluje na središnji živčani sustav nosi i potencijal rizika. Granica između terapijske koristi i postupne zlouporabe ponekad je tanka i gotovo neprimjetna.

U kliničkoj praksi rijetko susrećemo osobu koja je terapiju započela s namjerom razvijanja ovisnosti. Mnogo češće riječ je o postupnom procesu, potrebi za brzim olakšanjem, strahu od povratka simptoma ili uvjerenju da bez tablete „ne možemo funkcionirati“.

Što zapravo znači zlouporaba lijeka?

Zlouporaba ne znači nužno ilegalnu kupnju ili namjerno „pretjerivanje“. Ona podrazumijeva svaku uporabu lijeka izvan jasnih medicinskih smjernica, primjerice: uzimanje veće doze od propisane, produžavanje terapije bez stručne kontrole, korištenje lijeka radi smanjenja emocionalne nelagode, kombiniranje s alkoholom, uzimanje lijeka koji nije propisan toj osobi.

U stvarnosti, zlouporaba često počinje vrlo tiho kada lijek postane prvi odgovor na stres, nesanicu ili emocionalnu napetost.

Koji lijekovi nose najveći rizik?

U području mentalnog zdravlja najčešće govorimo o:

• benzodiazepinima (npr. diazepam, alprazolam, lorazepam)
• Z-lijekovima za spavanje (npr. zolpidem)
• opioidnim analgeticima
• pojedinim stimulansima

Posebno su osjetljivi benzodiazepini jer djeluju brzo i učinkovito. Upravo ta brzina olakšanja može potaknuti psihološko oslanjanje.

Zašto dolazi do razvoja ovisnosti?

Važno je jasno reći: ovisnost nije slabost karaktera. Ona je biološki i psihološki proces.

Benzodiazepini djeluju na GABA receptore u mozgu i stvaraju osjećaj smirenja. Dugotrajnom primjenom mozak se prilagođava, razvija se tolerancija, što znači da je potrebna veća doza za isti učinak. Ako se lijek naglo prekine, mogu se javiti: pojačana anksioznost, nesanica, razdražljivost, tremor, u težim slučajevima i konvulzije Zbog tih mehanizama osoba se može naći u začaranom krugu: uzima lijek kako bi ublažila simptome koji su djelomično posljedica dugotrajne uporabe.

Suvremeni način života i potreba za brzim rješenjem

Živimo u vremenu ubrzanog ritma, stalne dostupnosti, profesionalnih pritisaka i smanjene tolerancije na nelagodu. Stres je postao gotovo svakodnevno stanje. U takvom okruženju tableta koja brzo smanjuje napetost može se činiti kao razumno rješenje. Međutim, kada lijek postane primarni način regulacije emocija, gubimo priliku razvijati vlastite mehanizme otpornosti. Lijek može stabilizirati, ali ne može naučiti osobu kako nositi se sa stresom, konfliktima ili unutarnjom nesigurnošću.

Jesu li sve „ovisnosti“ iste?

Često čujemo za „ovisnost o kapima za nos“ ili „ovisnost o laksativima“. Kod tih proizvoda doista može doći do fiziološke prilagodbe, ali ne dolazi do aktivacije moždanog sustava nagrade na način karakterističan za supstancijsku ovisnost. Drugim riječima, riječ je o navikavanju organizma, ali ne o punom neurobiološkom modelu ovisnosti kakav vidimo kod benzodiazepina ili opioida.

Zašto je dugotrajna uporaba benzodiazepina problem?

Dugotrajna primjena može dovesti do: problema s pamćenjem i koncentracijom; emocionalne otupjelosti; povećanog rizika padova kod starijih osoba; fizičke i psihološke ovisnosti; povećanog rizika predoziranja u kombinaciji s opioidima.

Osim tjelesnih posljedica, dugotrajno korištenje sedativa može smanjiti kapacitet za psihološku obradu iskustava i razvoj emocionalne regulacije.

Kako prevenirati zlouporabu?

Prevencija zahtijeva odgovornost na više razina.

1.Odgovorno propisivanje: Benzodiazepini su opravdani kod akutnih stanja, ali njihova primjena kod anksioznosti i nesanice trebala bi biti kratkotrajna (najčešće do 2–4 tjedna).

2.Edukacija pacijenata: Pacijenti trebaju razumjeti:rizik razvoja tolerancije, važnost postupnog smanjenja doze, mogućnosti psihoterapije

3.Razvoj alternativnih strategija: psihoterapija, higijena sna, tjelesna aktivnost, tehnike relaksacije.

Mentalno zdravlje kao trajni proces

Zlouporaba lijekova često je simptom dublje neliječene patnje: depresije, anksioznosti, traume ili kroničnog stresa. Briga o mentalnom zdravlju ne znači odsutnost nelagode. Ona znači sposobnost prepoznavanja vlastitih emocija, traženja pomoći i razvijanja otpornosti.

Zlouporaba lijekova nije pitanje moralne slabosti. Ona je kompleksan spoj biologije, psihologije i društvenog konteksta. Odgovorno propisivanje, edukacija, psihoterapija i destigmatizacija mentalnog zdravlja ključni su koraci prema sigurnijoj i zdravijoj uporabi lijekova.

Lijek može pomoći. No trajna stabilnost dolazi iz razumijevanja sebe, razvoja unutarnjih resursa i spremnosti na razgovor.

Literatura:

1. Lader M. Benzodiazepines revisited—will we ever learn? Addiction. 2011;106:2086–2109.
2. Soyka M. Treatment of benzodiazepine dependence. N Engl J Med. 2017;376:1147–1157.
3. Brett J, Murnion B. Management of benzodiazepine misuse and dependence. Aust Prescr. 2015;38:152–155.
4. Dell’Osso B, Lader M. Role of benzodiazepines in psychiatric disorders. Eur Psychiatry. 2013;28:7–20.
5. NICE. Medicines associated with dependence or withdrawal symptoms (NG215). London; 2022.
6. Pottie K, et al. Deprescribing benzodiazepine receptor agonists guideline. Can Fam Physician. 2018;64:339–351.
7. Sun EC, et al. Concurrent opioid and benzodiazepine use and overdose risk. BMJ. 2017;356:j760.
8. Hajak G, et al. Abuse and dependence potential of zolpidem and zopiclone. J Psychiatr Res. 2003;37:1–7.
9. Volkow ND, Koob GF, McLellan AT. Brain disease model of addiction. N Engl J Med. 2016;374:363–371.