Bez obzira koliko boli trenutno trpite, niste sami. Mnogi su u nekom trenutku svog života imali misli o samoubojstvu. Osjećaj samoubojstva nije karakterna mana i ne znači da ste ludi, slabi ili manjkavi. To samo znači da imate više boli nego što možete sada podnijeti. Ali s vremenom i podrškom možete prevladati svoje probleme i bol i osjećaji samoubojstva će proći.

Ljudi svih dobnih skupina i iz svih sfera života oduzimaju si život, a samoubilačke misli i ponašanja najvjerojatnije će se dogoditi kad se osoba osjeća bespomoćno ili beznadno, a samoubojstvo smatraju svojom jedinom mogućnošću. Uzroci samoubojstva često se čine složenom kombinacijom štetnih životnih događaja, socijalne i zemljopisne izolacije, kulturne i obiteljske pozadine, socijalno-ekonomske nepovoljnosti, genetske strukture, mentalnog i fizičkog zdravlja, opsega potpore obitelji i prijatelja; i sposobnost osobe da upravlja životnim događajima i odskoči od nedaća.

Ako se u ovom trenutku osjećate samoubilački, slijedite ovih pet koraka:

Korak # 1.: Obećajte da nećete ništa poduzeti trenutno

Iako vas trenutno jako boli, priuštite si distancu između misli i akcije. Obećajte sebi: “Pričekat ću 24 sata i za to vrijeme neću učiniti ništa drastično.” Ili, pričekajte tjedan dana.

Misli i postupci dvije su različite stvari – vaše samoubilačke misli ne moraju postati stvarnost. Ne postoji krajnji rok, nitko vas ne tjera da odmah reagirate na te misli. Čekati. Pričekajte i razdvojite svoje samoubilačke misli i samoubilačke akcije.

Korak # 2: Izbjegavajte drogu i alkohol

Misli o samoubojstvu mogu postati još jače ako ste se drogirali ili uzimali alkohol. Važno je ne koristiti lijekove bez recepta ili alkohol kada se osjećate beznadno ili razmišljate o samoubojstvu.

Korak #3.:   Osigurajte svoj dom sigurnim

Uklonite stvari kojima biste se mogli ozlijediti, poput tableta, noževa, britvica ili vatrenog oružja. Ako to niste u mogućnosti, idite na mjesto gdje se možete osjećati sigurno. Ako razmišljate o predoziranju, dajte svoje lijekove nekome tko vam ih može vratiti jednog dana po potrebi.

Korak # 4: Ne zadržavajte ove osjećaje samoubojstva za sebe

Mnogi od nas otkrili su da je prvi korak u suočavanju sa samoubilačkim mislima i osjećajima podijeliti ih s nekim u koga imamo povjerenja. To može biti član obitelji, prijatelj, terapeut, član svećenstva, učitelj, obiteljski liječnik, trener ili iskusni savjetnik na kraju linije za pomoć.

Pronađite nekoga kome vjerujete i dajte mu do znanja koliko su stvari loše. Ne dopustite da vas strah, sram ili neugodnost spriječe da potražite pomoć. A ako izgleda da prva osoba s kojom posegnete ne razumije, pokušajte s nekim drugim. Samo razgovor o tome kako ste došli do ove točke u vašem životu može osloboditi velik pritisak koji se stvara i pomoći vam da pronađete način da se nosite.

Korak # 5: Uzmite nadu – ljudi to prolaze

Čak i ljudi koji se osjećaju loše kao i vi sada uspijevaju preživjeti te osjećaje. Nadajte se u ovo. Postoji vrlo dobra šansa da ćete proživjeti te osjećaje, bez obzira na to koliko gnušanja sebe, beznađa ili izolacije trenutno proživljavate. Samo si dajte potrebno vrijeme i ne pokušavajte ići sami

Čimbenici rizika za samoubojstvo

• Određeni događaji i okolnosti mogu povećati rizik (ne određenim redoslijedom, osim prvog).
• Prethodni pokušaj samoubojstva
• Povijest samoubojstva u obitelji
• Zlouporaba tvari
• Poremećaji raspoloženja (depresija, bipolarni poremećaj)
• Pristup smrtonosnim sredstvima (npr. Držanje vatrenog oružja u kući)
• Gubici i drugi događaji (na primjer, prekid veze ili smrt, akademski neuspjesi, pravne poteškoće, financijske poteškoće, maltretiranje)
• Povijest traume ili zlostavljanja
• Kronične tjelesne bolesti, uključujući kronične bolove
• Izloženost samoubilačkom ponašanju drugih

Znakovi upozorenja za samoubojstvo

• Često se govori ili piše o smrti, umiranju ili samoubojstvu
• Komentiranje beznadnosti, bespomoćnosti ili bezvrijednosti
• Izrazi da nemaju razloga za život; nema smisla u životu; govoreći stvari poput “Bilo bi bolje da nisam ovdje” ili “Želim van”.
• Povećana zlouporaba alkohola i / ili droga
• Povlačenje prijatelja, obitelji i zajednice
• Nepromišljeno ponašanje ili rizičnije aktivnosti, naizgled bez razmišljanja
• Dramatične promjene raspoloženja
• Govor o osjećaju zarobljenosti ili o opterećenju drugih

Zaštitni čimbenici

• Kontakti s pružateljima usluga (npr. telefonski poziv zdravstvenog radnika)
• Učinkovita zaštita mentalnog zdravlja; jednostavan pristup raznim kliničkim intervencijama
• Snažne veze s pojedincima, obitelji, zajednicom i socijalnim institucijama
• Vještine rješavanja problema i rješavanja sukoba

Par savjeta što možete učiniti ako ste zabrinuti zbog prijatelja ili voljenu osobu:

1. Pitajte nekoga zbog koga ste zabrinuti razmišlja li o samoubojstvu. (Iako se ljudi možda ustručavaju pitati, istraživanje pokazuje da je to korisno.)
2. Neka budu na sigurnom. Smanjite pristup smrtonosnim sredstvima onima koji su u opasnosti.
3. Budi tamo s njima. Slušajte što im treba.
4. Pomozite im da se povežu stalnom podrškom.
5. Ostanite povezani. Pratite kako biste vidjeli kako su.

Ukoliko smatrate da Vam prethodno navedeno nije pomoglo:

1. Posjetite http://www.plavi-telefon.hr/ ili nazovite 01/4833-888
2. Posjetite stranice Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan” pbsvi.hr ili nazovite 01/3430-000