Brzina razvoja digitalne tehnologije danas omogućuje niz benefita za ljude, no istovremeno postoje i mnogi rizici u digitalnom okruženju naročito za djecu. Jedna od rizika je iskorištavanja i objavljivanje fotografije za stvaranje lažnog seksualnog sadržaja, a što za dijete može biti vrlo uznemirujuće i traumatsko iskustvo. Reakcije djeteta ovise o dobi djeteta, njegovim osobinama, podršci koju dobiva iz okoline te načinu na koji odrasli i okolina reagira. Kod neke djece posljedice mogu biti prolazne, dok kod druge mogu biti dugotrajnije i uključivati izraženiji osjećaj srama, tjeskobe, samoozljeđujuća ponašanja, teškoće spavanja, straha od reakcije vršnjaka, povlačenje iz društvenih odnosa ili izbjegavanje digitalnih platformi. Posebno je važno imati na umu da dijete može doživjeti ovu situaciju kao gubitak kontrole nad vlastitim identitetom, bez obzira na to što prikaz nije stvaran jer nema nikakav utjecaj na sadržaj, reakcije okoline i mogućnost da se ona opetovano pojavljuje u digitalnom svijetu, pa takva situacija može narušiti njihov osjećaj sigurnosti, privatnosti i kontrole.
Roditelji trebaju obratiti pozornost na promjene u ponašanju koje nisu bile prisutne ranije. To mogu biti povlačenje, pojačana razdražljivost, tjeskoba, problemi sa spavanjem, pad koncentracije, izbjegavanje škole ili prijatelja, kao i neuobičajen strah od korištenja mobitela ili društvenih mreža.
Neka će djeca otvoreno govoriti o onome što im se dogodilo, dok će druga pokušavati problem sakriti zbog srama ili straha od osude. Upravo zato je važno da roditelji ne procjenjuju ozbiljnost situacije samo prema tome govori li dijete o njoj, nego da budu osjetljivi na promjene u njegovu svakodnevnom funkcioniranju, a što je i inače važno u odgoju djece.
U situaciji u kojoj sumnjate ili imate saznanja da je vaše dijete izloženo takovoj situaciji najvažnije je da dijete osjeti kako nije ostalo samo. Roditelji bi trebali ostati smireni, saslušati dijete bez okrivljavanja te jasno pokazati da će zajedno tražiti rješenje.
Praktično je važno sačuvati dokaze, prijaviti sadržaj platformi na kojima je objavljen te se obratiti nadležnim institucijama prije svega policiji. Ako dijete pokazuje izraženiju emocionalnu uznemirenost ili promjene u funkcioniranju, preporučljivo je potražiti stručnu psihološku pomoć.
Ono što treba izbjegavati jest okrivljavanje djeteta, ispitivanje u tonu optuživanja ili impulzivne reakcije koje mogu dodatno povećati osjećaj srama. Cilj je očuvati odnos povjerenja kako bi dijete i ubuduće znalo da se roditeljima može obratiti kada se suoči s problemom.
Svijest o digitalnim rizicima posljednjih godina raste, ali razvoj umjetne inteligencije otvara nove izazove s kojima se roditelji i stručnjaci tek upoznaju. Danas mogućnost zloupotrebe više nije vezana isključivo uz dijeljenje intimnih fotografija. Tehnologija omogućuje manipulaciju i sasvim uobičajenim fotografijama koje su dostupne na internetu ili društvenim mrežama.
Zato je važno razvijati digitalnu pismenost jednako ozbiljno kao i druge oblike zaštite djece. Roditeljima bismo preporučili da promišljaju koje fotografije djece objavljuju, da s djecom redovito razgovaraju o sigurnosti na internetu kao npr. o sigurnosti u prometu te da grade odnos povjerenja u kojem će dijete znati da može potražiti pomoć bez straha od kazne ili osude.
U konačnici, najbolja zaštita nije zabrana tehnologije, nego kombinacija informiranosti, otvorene komunikacije između djece i roditelja i pravovremene podrške odraslih te prvenstveno preuzimanja odgovornosti nas odraslih te nas kao modela od kojih djeca uče.
ZAKLJUČNO:
“Umjetna inteligencija mijenja način na koji nastaju digitalni sadržaji, ali ne mijenja temeljnu potrebu djece da se osjećaju sigurno i zaštićeno. Upravo zato odgovornost odraslih danas nije samo pratiti razvoj tehnologije, nego razvijati odnos povjerenja s djecom i učiti ih i voditi kako odgovorno koristiti digitalni svijet. Prevencija počinje odgojem i opetovanim razgovorima, a ne tek kada se problem dogodi.”