Visoka razina razvijenosti i brzine digitalne komunikacije u suvremenom društvu donosi sa sobom i nove, neočekivane fenomene. Jedan od njih je i trend tzv. „ghostanja“. Ghostati (engl. ghost = duh) nekoga znači u potpunosti se povući iz komunikacije sa sugovornikom bez ikakvog objašnjenja, odnosno naglo prekinuti komunikaciju. Svijet rada nije lišen ovog fenomena te sve češće nailazimo na iskustva tzv. profesionalnog ghostanja. O njemu govorimo kada poslodavci prestanu komunicirati s kandidatima koji su sudjelovali u selekcijskom procesu, kada se kandidat ne pojavi na unaprijed dogovorenom razgovoru za posao ili kada potencijalni poslovni partner u potpunosti prestane odgovarati na pozive i elektroničku poštu.

U kontekstu ghostanja komunikacijski se kanali putem društvenih mreža blokiraju, a ponekad slijedi i brisanje profila kako bi se onemogućilo da osoba koja je „ghostana“ pokuša uspostaviti kontakt. Uz to, svi daljnji pokušaji komunikacije ostaju bez odgovora.

Do naglog napuštanja odnosa često dolazi zbog straha od suočavanja sa sugovornikom te usmjerenosti na vlastite potrebe, odnosno radi izbjegavanja nelagode. Odbijanje druge osobe često je praćeno osjećajima krivnje i strahom da ćemo nekoga povrijediti. Navedene emocije mogu biti vrlo neugodne i doživljene kao prijetnja slici o sebi kao „dobroj“ ili “obzirnoj” osobi. Kako bismo smanjili njihov neugodan intenzitet, posežemo za izbjegavanjem situacija u kojima bismo drugoj osobi morali jasno reći da više ne želimo nastaviti odnos. Moguće su i racionalizacije takvog ponašanja, poput: „Bolje je da jednostavno prekinem komunikaciju jer bi izravno odbijanje drugu osobu još više povrijedilo.“ Navedeno vrijedi i u situacijama profesionalnog ghostinga.

No, je li doista točno da štitimo osobu ako nismo direktni?

Ghostanje je još uvijek relativno nov fenomen koji se tek počinje sustavnije istraživati i razumijevati. Ipak, dosadašnja istraživanja upućuju na njegove brojne negativne učinke. Osobe koje „ghostaju“ i osobe koje su „ghostane“ koriste slične razine pozitivno i negativno obojenih riječi kada opisuju svoja iskustva u procesu ghostanja. Osobe koje ghostaju češće izražavaju osjećaje krivnje i olakšanja, dok osobe koje su ghostane češće izražavaju tugu i povrijeđenost. Osim toga, u usporedbi s osobama koje ghostaju, osobe koje su ghostane u većoj mjeri doživljavaju ugroženost svojih temeljnih potreba, odnosno potrebe za kontrolom, samopoštovanjem, pripadanjem i osjećajem smislenog postojanja.

Iskustvo ghostanja može biti iznimno neugodno te imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje i samopoštovanje. Administrativna šutnja na radnom mjestu i odbijanje komunikacije od strane poslodavca mogu imati štetne financijske, pravne i emocionalne posljedice za osobu koja je ghostana.

U tom kontekstu važno je spomenuti Zeigarnik efekt: kognitivni fenomen prema kojem nedovršene ili prekinute aktivnosti ostaju aktivnije u pamćenju nego dovršene. Naime, kada se zadatak ili situacija zaustavi bez jasnog zaključka, mozak zadržava „kognitivnu napetost“ i češće se vraća tim nedovršenim mislima, što ih čini mentalno prisutnijima i lakše pamtljivima nego kada je zadatak dovršen. Navedeno se događa i kod naglog prekida komunikacije jer naš mozak takav prekid doživljava kao „nedovršen posao“. Zbog toga nije neuobičajeno da osoba i dalje intenzivno razmišlja o iskustvu ghostanja, sanja o njemu ili osjeća snažnu potrebu da o tome govori i „ventilira“ emocije u razgovoru s drugima.

Što možemo učiniti?

Iz svega navedenoga, profesionalni ghosting se može razumjeti kao svojevrsna „flaster-metoda“, odnosno postupak koji možda kratkoročno donosi olakšanje osobi koja se želi povući iz odnosa, ali dugoročno nosi značajne negativne posljedice, osobito za onu stranu koja ostaje bez ikakvog odgovora.

Iako digitalna komunikacija olakšava potpune i nagle prekide kontakta, važno je imati na umu sljedeće:

• Kratka, ali izravna poruka često je manje štetna od potpunog izostanka odgovora.
• Komuniciranje završetka poslovne suradnje ili procesa selekcije dio je profesionalne etike i odnosa poštovanja.
• Izostanak odgovora može kod druge strane potaknuti osjećaje bespomoćnosti, gubitka kontrole i sumnje u vlastitu vrijednost.
• Strukturirani komunikacijski obrasci u radnim okruženjima (primjerice, obavijest o završetku selekcijskog postupka) mogu smanjiti vjerojatnost profesionalnog ghostanja i njegovih negativnih posljedica.
• Povlačenje iz odnosa može biti legitimno, ali način na koji se to čini ima značajan utjecaj na drugu osobu.

Profesionalna i odgovorna komunikacija ne znači izlaganje sebe dodatnom stresu, već svjesno preuzimanje uloge u odnosu i uvažavanje psiholoških učinaka koje naše ponašanje može imati na druge.

Izvori:

Freedman, G., Powell, D. N., Le, B., & Williams, K. D. (2022). Emotional experiences of ghosting. The Journal of Social Psychology, 164(3), 367–386. https://doi.org/10.1080/00224545.2022.2081528

Petric, D. (2023). Potential detrimental health and social effects of ghosting. GNOSI: An Interdisciplinary Journal of Human Theory and Praxis, 6(1), 62–73.

Teichert, L. (2025). The behavioural trend of ghosting in the professional context: A scoping review on the empirical mapping of ghosting in vocational surroundings. Cogent Business & Management. https://doi.org/10.1080/23311975.2025.2458759

Zeigarnik effect. Psychology Today. Preuzeto 2. veljače, 2026., s https://www.psychologytoday.com/us/basics/zeigarnik-effect