Nema treninga da moji prijatelji ne komentiraju izgled drugih dečki u teretani. Uhvatio sam se da dok sam u njihovom društvu mrzim svaki sitni detalj svog tijela, lica i odjeće. Što da radim?
Oduprite se, maknite s društvenih mreža i proširite interese, a time i krug osoba s kojima se družite, kako biste izbjegli razvoj tjelesne dismofrije, poremećaja karakteriziranog upornom preokupacijom umišljenim ili minimalnim tjelesnim nedostacima, što vodi do značajnog oštećenja u društvenom i profesionalnom funkcioniranju.
Netko bi mogao zaključiti da je looksmaxxing, sustavno i počesto opsesivno stremljenje maksimalnoj i nedostižnoj tjelesnoj privlačnosti, brzo evoluiralo s margina internetske supkulture u globalni trend među adolescentima i mladim muškarcima, ali to baš nije tako. Eugen Sandow u Londonu je 1898. pokrenuo prvi časopis za body building, što bi bio početak „softmaxxinga“. Godine 2004. The Independant objavio je kritički temat o trendu da potpuno zdravi muškarci nižeg rasta odlaze na operacijske zahvate produljenja kostiju nogu u Rusiju, radi većeg uspjeha u karijeri i ljubavi. Dakle, bigoreksija i tjelesna dismorfija i tržište za unovčavanje frustracije oko fizičkog izgleda postoje jako dugo. Zašto bi to bilo tema za psihijatriju? Načelno i ne bi bilo, kad bi stalo na savjetovanju oko fitnes režima, zdrave prehrane, njege kože i bolje održavanosti – sve su to legitimni lifestyle interesi. Nažalost, ne staje, nego u dijela osoba napreduje u ponašajnu ovisnost i prelazi u domenu samoozljeđivanja – „hardmaxxing“ uključuje izgladnjivanje, udarce čekićem po licu, operativne zahvate i ilegalne psihoaktivne tvari, postupke koji nose rizike po život.
Raznim ponašajnim ovisnostima lako je dobiti značajnu prisutnost u životima maloljetnika, s obzirom na posebnosti mozga u razvoju kod kojeg prirodna potreba za društvenim prihvaćanjem može postati kompulzivna potraga za lajkanjem. Odrasli muškarci još koliko-toliko, ali dječaci teško mogu shvatiti da prihvaćanje dehumanizirajuće “igre” u kojoj se ljudska vrijednost svodi na izgled potiče depresiju, samoprijezir, beznadežnost i socijalnu anksioznost.
Dječaci trpe zbog kulture koja vrlo lako postane toksična i paradoksalno im osiromašuje perspektivu u životu. Naime, kratkotrajno divljenje koje bi mogli dobiti zbog izgleda tijela zahtijeva previše vremena u teretani da bi dobili dodatnu definiciju i potom nove lajkove i komentare za nove snimke. Da bi “poboljšali” izgled svog lica trebat će daljnja opsesija oko novih krema i novih estetskih zahvata. Time druge nagrađujuće aktivnosti – druženje, obrazovni uspjesi, obiteljski život – dobivaju sve manju vrijednost, pa naposlijetku budu zapuštene. Nije rijetkost da looksmaxxeri izgube prijatelje i hobije ili popuste u obrazovanju. Izgubljeni budu sati potrošeni na stupidne looksmaxx videe, dani provedeni u virtualnom ili stvarnom društvu samodopadnih istovrsnika, mjeseci isljedničkog traganja za novim postupcima, a mogli su biti uloženi u širenje interesa, radne, društvene i životne vještine, sve ono što doista može osigurati sretniju budućnost.
Rješenja: vježbajte dovoljno, razvijajte i druge aspekte identiteta
To ne znači da ne trebate ići na trening, samo odolite potrebi piljenja u ogledalo i traženja lajkanja svojih fotki i videa: odgodite potrebu gledanja u ogledalo za 5 ili 10 minuta sve dok ne naučite trpiti neizvjesnost bez da stalno provjeravate. Izgled je tek jedna komponenta vašeg identiteta, ne zaboravite “hraniti” ostale interese i vrijednosti svakodnevnim radnjama. Trebate prepoznati svoje emocionalno zaključivanje: “Osjećam se neprivlačno, dakle mora da jesam neprivlačan.” Ne vjerujte svemu što mislite, a još manje onome u što vas nepoznati s Tiktoka uvjeravaju. Razaznajte da između “incela” i “chadsa” postoji široka siva zona, da je većina mladih nezadovoljna svojom nijansom sive i svejedno život ide dalje. Budite nježniji prema sebi: samo-suosjećanje je lijek za pounutrenu mržnju looksmaxxinga. I pripazite na podmuklost društvenih mreža: ako se nakon 15 minuta skrolanja osjećate lošije nego prije uzimanja mobitela u ruke, moguće je da je algoritam prepoznao vaše “potrebe” i hrani vas influenserima koji vas truju svojom lažnom, filtriranom slikom. Općenito, smanjite uronjenost u virtualni svijet i pronađite žive interese.
Ako se i nakon svih tih koraka osjećate loše, pronađite stručnu osobu s kojom ćete se savjetovati: psihologa s KBT/ACT edukacijama, obiteljskog liječnika ili psihijatra.