Poremećaji hranjenja mentalni su poremećaji koji se manifestiraju nezdravim odnosom prema hrani, vanjskom izgledu (tijelu) i tjelesnoj težini, a što često bude praćeno i drugim mentalnim poremećajima poput depresije, anksioznosti, OKP-a. Oni obuhvaćaju anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu, poremećaj prejedanja, piku, poremećaj ruminacije te izbjegavanje unosa hrane. Poremećaji hranjenja zahvaćaju do 5 % populacije, a većinom su to osobe ženskog spola. Osim što se radi o mentalnim poremećajima, poremećaji hranjenja za sobom nose i fizičke posljedice. Mogu dovesti do disbalansa hormona i elektrolita, malnutricije, mogu imati štetno djelovanje na cijeli probavni sustav, usnu šupljinu, zube, kosti i srce. Uzroci poremećaja hranjenja mogu biti različiti i multifaktorijalni. Čimbenici koji povećaju rizik od njihove pojave su genetski faktori, karakteristike pojedinca i njihova slika o sebi, utjecaji u obitelji ili školi, utjecaj medija na fizički izgled, pritisak društva i prisutnost drugih mentalnih poremećaja.

Anoreksija nervoza jedan je od poremećaja hranjenja koji se često javlja u adolescentnoj dobi. Karakteriziraju je namjeran gubitak tjelesne težine, mršavljenje, odbijanje ili smanjeni unos hrane, osobiti načini postupanja s hranom, strah od dobivanja na tjelesnoj težini, poremećaj slike vlastitog tijela, te kod djevojaka može doći i do izostanka menstruacije.

Bulimija nervoza obično se javlja nešto kasnije u odnosu na anoreksiju nervozu. Obilježavaju je napadaji pretjeranog jedenja koje prati snažan osjećaj gubitka kontrole, a kasnije i krivnja, prekomjerna zaokupljenost tjelesnom težinom, izazivanje povraćanja i/ili upotreba proizvoda za pražnjenje crijeva, pri čemu tjelesna težina može biti povećana ili normalna.

Poremećaj prejedanja podjednako se pojavljuju kod osoba muškog i ženskog spola. Prema nekim istraživanjima, češće se javlja u osoba koje su pokušavale izgubiti na tjelesnoj težini putem raznih dijeta. Poremećaj prejedanja obilježavaju epizode prejedanja koje su vrlo često potaknute nekim emocionalno stresnim događajem. Kod ovog poremećaja nema ekstremnih kompenzacijskih ponašanja poput povraćanja ili korištenja laksativa te osobe nisu toliko okupirane tjelesnom težinom i oblikom tijela, iako se i kod njih pojavljuje osjećaj srama i krivnje zbog količine pojedene hrane.

Pika je poremećaj koji se manifestira jedenjem nejestivih stvari. Vidi se u male djece koja iz znatiželje i neznanja jedu različite stvari (dijelove igračaka, pijesak, travu, zemlju). Ruminacijski poremećaj stanje je u kojem se progutana hrana vraća u usnu šupljinu, ponovno se žvače i proguta. Može se dijagnosticirati tek nakon navršene druge godine života. Izbjegavajuće restriktivni poremećaj unosa hrane jest izbjegavanje ili smanjivanje unosa hrane, a da to nije povezano ni motivirano izgledom ili tjelesnom težinom. Ova tri poremećaja javljaju se rijeđe u odnosu na anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja.

Iako nije službeno priznata kao dijagnoza bitno je spomenuti ortoreksiju, koja definitivno je poremećaj hranjenja i koja se danas pojavljuje sve češće, osobito među adolescentima i mladim ljudima. Ona predstavlja nezdravu opsesiju zdravim načinom prehrane, pri čemu se osoba pretjerano fokusira na pravilnu ishranu. S vremenom, takvi pojedinci izbjegavaju obroke koji ne zadovoljavaju njihove visoke standarde ili koje sami nisu pripremili.

Poremećaji hranjenja razlikuju se od osobe do osobe, tako da je u liječenju izuzetno bitan individualiziran pristup. U liječenje svakako trebaju biti uključeni psihijatri, psiholozi, nutricionisti te ostali stručnjaci za mentalno zdravlje. Farmakoterapija se smatra korisnom u liječenju bulimije nervoze i poremećaju prejedanja, dok kod anoreksije nervoze nije postigla tako dobre rezultate. Psihoterapija se pokazala vrlo dobrom u liječenju poremećaja hranjenje, a osobito obiteljska psihoterapija, kognitivno-bihevioralna terapija i interpersonalna terapija.

Kada posumnjate da vaše dijete ima poremećaj hranjenja:

-informirajte se o poremećajima hranjenja

-zatražite pomoć stručnjaka (liječnik obiteljske medicine, psiholog, psihoterapeut, psihijatar, nutritionist), zamolite da vaše dijete pođe s vama na pregled

-kada razgovarate sa svojim djetetom budite iskreni i strpljivi

-slušajte što vam dijete govori, potaknite ga da bude otvoren o toj temi i pokažite da razumijete da je njegov poremećaj hranjenja način nošenja sa situacijom

-pokažite svom djetetu da vam je stalo do njega te da ga cijenite zbog onoga što ono jest, a ne zbog izgleda

-ne tražite od njega da odmah promijeni svoje ponašanje ili zahtijevati da “samo jede” ili “samo prestane”

POPIS LITERATURE:

1. Begić, D. (2021). Psihopatologija (4. dopunjeno i obnovljeno izd.). Medicinska naklada.
2. Lihtar, K. K. (2023). Novi oblici poremećaja hranjenja u 21. stoljeću (Diplomski rad). Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet.
3. Centar BEA. (n.d.). Priručnik za roditelje djece i mladih oboljelih od poremećaja hranjenja. Retrieved from https://www.centarbea.hr/sites/default/files/A%20PRIRU%C4%8CNIK%20ZA%20RODITELJE.pdf