Zdrava Glava

Očuvanje mentalnog zdravlja
Grad Zagreb

Što je kokain?

Kokain je snažan stimulator središnjeg živčanog sustava koji se dobiva preradom iz lišća biljke koke (Erytroxylon Coca). U svakodnevici se najčešće pojavljuje kao sintetički čisti prah (kokain-hidroklorid) ili kao crack koji se dobiva otapanjem kokain-hidroklorida uz dodavanje kemijskih reagensa. Kokain se uzima injekcijama, pušenjem, šmrkanjem kroz nos ili trljanjem u gingivu. Veliki adiktivni potencijal kokaina uzrokovan je time što blokira ponovnu pohranu dopamina i drugih monoamina u neurone što dovodi do povećanja njihove razine u mozgu i posljedično do aktiviranja fiziološkog „sustava nagrađivanja“. Kokain uzrokuje intenzivne osjećaje euforije, budnosti, energije i samopouzdanja, psihomotornu povišenost, smanjenu mogućnost prosuđivanja i seksualnu dezinhibiciju. Efekti su kratkotrajni, od 15 do 60 minuta, pa ga mnogi upotrebljavaju češće u pokušaju da održe ‘high’. Više doze kokaina mogu uzrokovati vidne i slušne halucinacije te paranoidne ideje što posljedično može dovesti do agresivnog ponašanja. Dugotrajno uzimanje dovodi do razdražljivosti, smetnji hranjenja (uz pad tjelesne težine) i spavanja, poremećaja pamćenja, socijalne izolacije i agitiranog ponašanja, a može rezultirati i razvojem paranoidne psihoze kod onih koji imaju predispoziciju za psihotični poremećaj. Tjelesni učinci uključuju porast pulsa i krvnog tlaka te dilataciju zjenica, a ozbiljne nuspojave kokaina su aritmije, konvulzije te moždani i srčani udar. Znakovi akutne intoksikacije su uznemirenost, razdražljivost, anksioznost, tahikardija, nepravilno disanje te u najtežim slučajevima – koma i kardiorespiratorni arest. Uz razvoj ovisnosti o kokainu vežu se kaheksija, proljevi, opstipacije, tromboze vena, oštećenje jetre, osobe gube interes za bližnje te su skloni paranoidnim interpretacijama realiteta. Dugotrajno uzimanje kokaina dovodi do razvoja tolerancije i sindroma ustezanja koji se očituje tjeskobom, umorom, hipersomnolencijom, disforijom i anhedonijom.

Uporaba kokaina u svijetu, Europi i Hrvatskoj

Svjetsko izvješće o drogama 2025. godine ukazuje na to da nova era globalne nestabilnosti dodatno pogoršava društvene, ekonomske i sigurnosne izazove povezane s problemom droga. Organizirane kriminalne skupine proširuju tržišta te je uporaba droga dosegnula povijesno visoke razine. Tržište kokaina nastavlja ubrzano rasti. U 2023. godini zabilježena je rekordna ilegalna proizvodnja od 3.708 tona, što je porast od gotovo 34% u odnosu na prethodnu godinu. Zapljene kokaina dosegnule su 2.275 tona, a broj korisnika narastao je na 25 milijuna.

Prema podacima iz Europskog izvješća o drogama 2024 godine., nakon kanabisa, kokain je druga najčešće upotrebljavana nedopuštena droga u Europi, iako se razine prevalencije i obrasci konzumacije znatno razlikuju među zemljama, dostupnost te droge već nekoliko godina raste. Države članice Europske Unije prijavile su 2022. godine, već šestu godinu zaredom, rekordnu količinu zaplijenjenog kokaina u iznosu od 323 tone. Belgija, Španjolska i Nizozemska i dalje su zemlje koje prijavljuju najveće količine zapljena. Velika dostupnost kokaina ima sve veći negativan utjecaj na javno zdravlje u Europi. Dostupni podaci upućuju da je približno petina smrtnih slučajeva zbog predoziranja drogom u 2022. bila povezana s kokainom. Istraživanja u Europskoj uniji pokazuju da je gotovo 2,5 milijuna osoba u dobi od 15 do 34 godine (2,5% te dobne skupine) 2023. godine konzumiralo kokain.

Kokain je proteklih godina postao jedna od najpopularnijih droga u Hrvatskoj. Iz Zavoda za javno zdravstvo naglašavaju izraženi porast konzumacije kokaina u populaciji između 15 i 34 godine – s 0.9% u 2011. na 4.2% u 2023. godini. Prosječna dob prvog korištenja kokaina u Hrvatskoj nije se značajno mijenjala zadnjih godina i kreće se između 21. i 23. godine života. Problem čine i druge tvari s kojima se kokain miješa, čime se ne može znati stvarni sastav ili koncentracija kokaina u dozi što znatno povećava rizik od ozbiljnih zdravstvenih posljedica. U 2024. godini analizirano je preko 1.000 uzoraka, a rezultati su otkrili ekstremne razlike – od 0.3% do 88.7% kokaina kao baze.

Pomoć i liječenje

Akutna intoksikacija kokainom može zahtijevati sedaciju benzodiazepinima ili, u težim slučajevima, antipsihoticima. Epileptički napadaji i hipertenzija u sklopu akutne intoksikacije tretiraju se po službenim smjernicama za ta stanja. Tretman ovisnosti kokainom težak je zbog intenzivne žudnje povezane s apstinencijom. Dugotrajnim korisnicima ove droge sa snažno razvijenom ovisnošću bit će potreban intenzivan bolnički tretman. Treba naglasiti da je ovisnost o drogama kronična i recidivirajuća bolest te da treba izbjegavati stigmatizaciju samih ovisnika, a tako i stručnjaka koji rade s njima. Pomoć se može potražiti kod liječnika obiteljske medicine, u okviru službi za prevenciju i tretman zlouporabe droga pri županijskim zavodima za javno zdravstvo, gdje o njima brinu multidisciplinarni timovi, te u bolnicama i terapijskim zajednicama ili komunama. Premalo je dokaza koji podupiru supstitucijsku terapiju u slučaju ovisnosti o kokainu, ali su zato razni psihosocijalni pristupi korisni kod ovakvih pacijenata: psihoterapija, upravljanje u kriznim situacijama, programi u terapijskoj zajednici, promjena navika, rehabilitacija i resocijalizacija.

S ciljem informiranja javnosti o sveprisutnom utjecaju zlouporabe droga, pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo otvoren je i poseban web portal – ovisnosti.hzjz.hr – namijenjen stručnjacima i široj javnosti.

Zaključak

Kokain je opasna psihoaktivna tvar koja zbog svog snažnog stimulativnog djelovanja na središnji živčani sustav izaziva kratkotrajne osjećaje euforije, ali i visoki rizik od razvoja ovisnosti i teških zdravstvenih posljedica. Dugotrajna zlouporaba dovodi do ozbiljnih psihičkih i fizičkih poteškoća. Globalni trendovi pokazuju stalni porast proizvodnje i dostupnosti kokaina, što se odražava i na Europu i Hrvatsku, gdje je konzumacija među mladima u značajnom porastu. S obzirom na složenost liječenja i visoku stopu recidiva, nužan je multidisciplinarni pristup, destigmatizacija ovisnika te jačanje preventivnih mjera i edukacije javnosti. Ovisnost o kokainu nije samo individualni problem, već ozbiljan javnozdravstveni i društveni izazov koji zahtijeva koordinirano djelovanje na svim razinama.