Okolina u kojoj rastemo i živimo te način života koji odabiremo su vrlo značajni za naše zdravlje. Nedavno izvješće UN-a pokazalo je kako je stanje našeg planeta u gorem stanju nego što smo mogli i zamisliti te se procjenjuje kako uglavnom ide na gore. Unatoč tome što su klimatske promjene jedno od globalnih pitanja o kojima se puno govori, koliko često možemo čuti o njihovim psihološkim implikacijama? Klimatske promjene obično se razmatraju iz političke, društvene, fizičke ili čak ekonomske perspektive. Kada se klimatske promjene povezuju sa zdravljem, znamo da povišene temperature i onečišćenje zraka, na primjer, mogu dovesti do povećanih stopa respiratornih i kardiovaskularnih bolesti. Suprotno tome, kada se klimatske promjene povezuju s mentalnim zdravljem, to se minimalno proučava. Dok klimatske promjene sve češće ulaze u svakodnevni govor, sve više ljudi osjeća i njihovu psihološku cijenu. Iz tog razloga kod nekih ljudi promišljanje o klimatskim promjenama može stvarati nelagodu, strah i pojavu tzv. Ekološke anksioznosti. Pretežito se javlja među adolescentima i mlađim osobama do cca 35 godina jer će oni najdulje živjeti s posljedicama klimatskih promjena, te je često potaknuta informacijama na društvenim medijima i osjećajem nemoći. Javlja se zato što mozak klimatsku krizu doživljava kao stvarnu prijetnju: kada osoba stalno prima informacije o požarima, sušama, poplavama, gubitku vrsta i neizvjesnoj budućnosti, aktivira se osjećaj straha i preživljavanja. Kod nekih ljudi to ostane na razini zabrinutosti, a kod drugih preraste u jaču tjeskobu, nesanicu, opsesivno razmišljanje ili osjećaj bespomoćnosti. Ono što mlade najviše plaši je kako vide da „svijet odraslih“ ne poduzima dovoljno hitne mjere u vezi s tim prijetnjama, dok u isto vrijeme odbacuje i pokroviteljski gleda na njihove osjećaje i glasove.
Ne postoji službena klinička definicija, ali klimatska ili ekološka anksioznost i osjećaji tuge i solastalgije postali su takva briga da je Američko psihološko udruženje stvorilo Vodič za klimatske promjene za pomoć pružateljima usluga mentalnog zdravlja. To je, u stvari, stanje povećane anksioznosti zbog klimatskih promjena. Javlja se kod brige od mogućih ekoloških katastrofa ili nakon što smo jednu takvu preživjeli, te osjećaj brige jer ne možemo sami zaustaviti klimatske promjene. Kao i kod drugih oblika anksioznosti, i kod ove su simptomi povećana razina stresa i frustracije zbog klimatskih promjena i pri pomisli na ekološku katastrofu, napadaji panike, opsesivne misli o okolišu i problemima u svijetu, nesanica i gubitak apetita. Sve veći broj ljudi osjeća ove spomenute simptome, osobito djeca i mladi što je posljedica izloženosti nizu izazova oko budućnosti planete i „ekološke propasti”, osviještavanja problema na društvenim mrežama i medijima te pozivanjem mladih na prosvjede od strane njihovih vršnjaka u svijetu. Također, u Velikoj Britaniji je sve veći broj djece i mladih odraslih psihijatrijski liječen kako bi se smanjio emocionalni stres i iscrpljenost uzrokovana ekološkom anksioznošću ili gorljivim strahom da će ljudi izumrijeti kao rezultat vlastitog zagađenja i štete u okolišu. Istovremeno se odbija rastući socijalni fenomen kod djece klasificirati kao mentalna bolest jer je to „racionalan” strah, za razliku od uzroka koji stoje iza većine standardnih problema anksioznosti. Zanimljivo je i da se zbog svega navedenog razvio pokret Birthstrike, koji okuplja žene koje su odlučile ne imati djecu zbog klimatskih promjena. Razlog tomu je činjenica da rađanjem djece raste i naš ugljični otisak na zemlji, ali se javlja i strah od toga da će djecu donijeti na pregrijani planet na kojem ponestaje hrane, vode i resursa, na kojem su ekološke katastrofe sve učestalije.
Ekološka anksioznost sama po sebi nije nužno loša. Umjerena razina zabrinutosti može potaknuti ljude na korisno ponašanje, poput štednje energije, smanjenja otpada, recikliranja i općenito odgovornijeg odnosa prema okolišu. Drugim riječima, tjeskoba može biti signal da nam je nešto važno i da želimo djelovati, ali postaje problem kada preraste u paralizu.
Postoje načini kako si pomoći i kako uživati u prirodi i okolišu bez da nam na pamet konstantno padaju katastrofe. Nužno je dobro se informirati o problemima s okolišem i saznati što ipak možemo činiti kako bi ih smanjili (npr. Reciklaža, platnene vrećice i sl.) , odnosno pretvoriti zabrinutost u mali konkretan korak, poput štednje energije, manje plastike… Trebali bismo osvijestiti što se događa oko nas te umjereno koristiti društvene mreže koje su prepune takvih sadržaja; suočavanje sa fotografijama i videima prirodnih katastrofa sigurno uzrokuje još veći stres pa bismo trebali smanjiti izloženost stalnim negativnim vijestima koje pojačavaju strah. Korisno je ograničiti svoj fokus na nekoliko ekoloških tema kako ne biste bili preopterećeni. Zapitajte se prije kupnje nečega (od hrane zamotane u plastiku do odjeće i velikog namještaja, igračaka i elektronike): Treba li mi ovo doista? Ponovno upotrijebite sve što možete, bez plastike za jednokratnu upotrebu. Isključite svu struju kada nije potrebna. Ograničite konzumaciju mesa. Provedite energetski pregled svog doma i vidite gdje trošite energiju – što možete promijenite. Dajte sebi i drugima vremena i strpljenja da napravite realne promjene. Podsjetite se da radite najbolje što možete.
Briga o sebi je svakako jedan od faktora nad kojim imamo visoku razinu kontrole. Jedan od mogućih načina kako o sebi brinuti jest provoditi vrijeme u prirodi, a dokazano je kako provođenje vremena na otvorenim prostorima može biti zaštitni čimbenik dobrog mentalnog zdravlja. No, danas ljudi, posebice mladi, provode sve više vremena u zatvorenim prostorima te su sve manje povezani s prirodom, a takav način života može biti vrlo štetan i za fizičko i za psihičko zdravlje. Provođenje vremena u prirodi pruža nam ugodu, ali i mogućnost rekreacije, igre i učenja o rizicima. Brojnim istraživanjima je utvrđeno kako boravak u prirodi smanjuje pojavnost psihičkih poteškoća, pospješuje kapacitet održavanja pažnje i koncentracije te potiče osjećaj zadovoljstva.
Jedan od mogućih načina na koji boravak u prirodi djeluje na naše mentalno zdravlje je što nas potiče na tjelesnu aktivnost koja donosi mnoge dobrobiti:
- Podiže naše raspoloženje i pruža na osjećaj energije jer potiče izlučivanje endorfina koji je zaslužan za osjećaj sreće
- Povećava našu otpornost na stres
- Ublažava simptome depresije
- Smanjuje osjećaj tjeskobe
- Povećava kvalitetu sna
- Pospješuje mentalne sposobnosti (učenje, pamćenje, planiranje, organizacija, kreativnost)
- Utječe na naše samopoštovanje
Priroda tu nije čarobno rješenje, ali može biti snažan podsjetnik da nismo potpuno nemoćni; šetnja, boravak u šumi, uz more ili u parku pomažu tijelu da se opusti, a umu da izađe iz kruga loših misli. U tom smislu, najbolji odgovor na ekološku anksioznost nije ni poricanje ni panika, nego informiranost, djelovanje i uživanje u prirodi.
Izvori:
American Psychological Association. (2021). Mental health and our changing climate: Impacts, inequities, responses.
American Psychological Association. (2023). Mental health and our changing climate: Children and youth.
Kassouf, Susan. (2017). Psychoanalysis and Climate Change: Revisiting Searles’ The Nonhuman Environment, Rediscovering Freud’s Phylogenetic Fantasy, and Imagining a Future. American Imago, Volume 74, Number 2, pp. 141-171.
Pihkala, P. (2020). Anxiety and the ecological crisis: An analysis of eco-anxiety and climate anxiety.