Život svake osobe sastoji od niza promjena koje donose određeni stres, a tako je zasigurno i kada djeca odbacuju pelene, počinju sama spavati, odvajaju se od roditelja, polaze u vrtić, mijenjaju grupe, ulaze u obrazovni sustav, prelaze u srednju školu, polaže maturu…..

Svaka promjena, polazak u vrtić i u školu, prelazak u više razrede, srednju školu nosi niz izazova i za dijete i za roditelja te predstavlja stres sa sve članove obitelji.

Ono čemu danas svakodnevno svjedočimo je da se to pretvara u neprimjeren pritisak i očekivanja pri čemu je cijeli fokus i život obitelji usmjeren na školu, obveze i ocjene. To je nešto što kao stručnjaci/psihoterapeuti koji radimo sa djecom i obiteljima slušamo gotovo svakodnevno od roditelja i djeteta u svome radu, a to nikako nije dobro za dijete, roditelja, obitelj i u konačnici društvo u cjelini.

Obrazovanje je sastavni dio djetetovog života te uobičajen dio odrastanja svakog djeteta tijekom kojeg ono uči savladavanje svakodnevnih obveza i zahtjeva te se priprema za svoju ulogu odrasle osobe. Svakako bi voljeli da svi imamo na umu da je to proces kroz kojeg je uloga nas odraslih voditi i pripremati dijete kroz njegove razvojne faze. Naime, sjetite se nekog djeteta od tri godine u svojoj okolini, ono sigurno zna da „će jednom ići u školu“ te je usmjeravanja prema tome dio odrastanja.

Dijete živi u društvu i spontano uči o budućnosti: naučit će voziti bicikl bez pomoćnih kotača, jednom će znati plivati, narast će, znat će pisati… i ići će u školu nakon šestog rođendana. Djeca vide druge oko sebe, u obitelji i u vrtiću saznaju da su njihovi roditelji i drugi odrasli, kao i braća, sestre, išli u školu te da je škola mjesto učenja i dio života.

Za to mu je prije svega potreban odnos sa primarnom figurom, a to su najčešće roditelji te zatim podrška okoline. Stoga dragi odrasli koji čitate ovaj članak, promatrajte svoje dijete, pokušajte što bolje razumjeti njegove/njene potrebe te ih zadovoljiti i budite djetetu podrška pa će onda i školovanje, stresne situacije lakše proći. Iako su podrška i motivacija roditelja ključne za školarce,  škola i aktivnosti vezane uz nju ne bi smjele postati središnjim dijelom obiteljskog života, nego središtem i nadalje trebaju ostati odnosi članova obitelji međusobno te ostali aspekti života.

Ključno je da je za početak škole, kao i ostale promjene i izazove života, važna emocionalna priprema, ne akademska. Dijete ne mora unaprijed znati sve što će učiti u školi. Korisnije je, uz dobar odnos i podršku, razvijati kod djeteta samostalnost, rutinu, sposobnost slušanja i praćenja uputa te mu školu predstaviti kao mjesto učenja, druženja i novih iskustava. Dobro je igrati se s djecom, posebno mlađom, jer igre mogu biti dobar način učenja, a učenju daju element zabave. Također uče nositi se s frustracijama stavljajući naglasak na važnost sudjelovanja, truda i napretka umjesto samo na pobjedu. Sve je to, i igranje i komunikacija i odnosi, priprema za školu i život.

Nadalje, ukoliko primjećujete neke promjene kod djeteta koje vas brinu, plaše, ne znate se kako se nositi sa njima  jer je drugačiji/drugačija od drugog djeteta iste dobi, ima određene teškoće ne ustručavajte se potražiti pomoć prvenstveno u vrtiću, maloj školi, kod djetetovog liječnika, psihologa….kako biste dobili konkretne smjernice za vaše dijete jer djeca nikako nisu homogena skupina. Primjerice, introvertnu ili nesigurniju djecu ne treba tjerati da budu društvenija nego što jesu. Pomaže razgovarati o tome kako izgleda prvi susret s nekim, što mogu reći drugom djetetu i kako mogu reagirati ako im netko ne odgovara. Važno je i objasniti da ne moramo sa svima biti prijatelji – dovoljno je biti pristojan, otvoren i dati odnosima vremena da se razviju. Isto tako, ne postoji potreba da djeca tijekom praznika sustavno ponavljaju gradivo, no važno je po potrebi, ukoliko se kod nekog djeteta uoče veće „rupe“ u znanju lagano ih nadoknaditi. Za neku djecu će biti važno prije škole ponovno uspostaviti ritam spavanja, jutarnjeg ustajanja i svakodnevnih obveza.

Najvažnije je pronaći način za svako dijete, što nikako ne možemo generalizirati.

Ono što možemo reći, i važno je zapamtiti: Samo mirna i sigurna odrasla osoba može biti sidro djetetu.

Stoga uživajte u preostalim danima praznika, veselite se novim zahtjevima i izazovima koje život i odrastanje stavlja i pred vas i vaše dijete.