IMPOSTER SINDROM (IS) je fenomen mentalnog zdravlja koji se manifestira kao duboka sumnja u vlastite sposobnosti, intelekt, vještine i postignuća, čak i kod vrlo uspješnih i ambicioznih osoba. Unatoč objektivnim dokazima o vlastitom uspjehu, osobe s IS-om ne mogu internalizirati vlastite uspjehe, što uzrokuje osjećaj da su prevaranti koji će biti razotkriveni kao nesposobni. Ovaj sindrom obično izaziva osjećaje tjeskobe, depresije, stresa, a često se javlja i strah od neuspjeha ili sramote zbog straha da će se njihova nesposobnost otkriti.

Povijest i širenje
IS je prvi put opisala psihologinja Pauline Clance 1978. godine, izvorno u kontekstu žena i drugih marginaliziranih skupina, koje su osjećale da ne zaslužuju svoje uspjehe. Od tada je fenomen postao sveprisutniji, a istraživanja su proširena na različite skupine, posebno u akademskim i profesionalnim krugovima, poput zdravstva, gdje IS ima značajan utjecaj na mentalno zdravlje, uključujući sindrom sagorijevanja, depresiju, anksioznost i druge poremećaje mentalnog zdravlja.

Osnovne karakteristike IS-a
Clance je identificirala šest ključnih kriterija za prepoznavanje IS-a:

1. Ciklus varalice – Ovo je temeljna karakteristika sindroma, koja se očituje u ponašanju koje se temelji na strahu od neuspjeha i stalnom osjećaju nesposobnosti. Osobe s IS-om mogu reagirati na izazove s dvije suprotnosti: pretjeranom pripremom ili odgađanjem zadataka. U prvom slučaju, osjećaju potrebu da ulože više truda od drugih, dok u drugom slučaju postoji strah da će se suočiti s neuspjehom jer su zadatke obavili u “zadnji čas”. U oba slučaja, osjećaj uspjeha koji slijedi nakon izvršenja zadatka brzo nestaje, jer ne mogu internalizirati taj uspjeh.
2. Perfekcionizam – Osobe s IS-om imaju nerealistične i nedostižne ciljeve, zbog kojih stalno postavljaju visoke standarde za sebe. Ovo dovodi do prekomjerne kritičnosti prema vlastitim postignućima i osjećaju da nikada nisu dovoljno dobri, čak i kad su uspješni.
3. Superherojstva – Ovaj aspekt sindroma je usmjeren na to da se osoba mora “sveobuhvatno” posvetiti poslu ili zadatku, kako bi dokazala svoju vrijednost. Takav pristup predstavlja veliki mentalni i fizički napor, što dovodi do iscrpljenosti i povećanog stresa.
4. Strah od neuspjeha – Osobe s IS-om imaju veliku tjeskobu u vezi s mogućnošću neuspjeha, osjećajući strah od sramote ili poniženja ako nisu uspješni kao drugi. Taj strah može potaknuti negativne osjećaje o vlastitoj vrijednosti i sposobnostima.
5. Uskraćivanje kompetencije – Osobe koje pate od IS-a često podcjenjuju vlastite sposobnosti i vještine. Čak i kad postignu visoke rezultate, smatraju da su to postigli zbog vanjskih faktora, poput sreće ili pomoći drugih, a ne zbog vlastitih sposobnosti.
6. Strah od uspjeha – Osobe s IS-om mogu se osjećati nesigurno zbog svojih postignuća jer se boje da će uspjeh dovesti do većih očekivanja, što im stvara dodatni stres.

Prevalencija i rizične skupine
IS je posebno čest u akademskim krugovima, gdje studenti i profesionalci, kao što su studenti medicine, često doživljavaju ove osjećaje nesigurnosti i straha. U nekim istraživanjima čak je pokazano da više od četvrtine studenata medicine, i čak polovica studentica, doživljava IS. Sindrom varalice također je češći među ženama i marginaliziranim skupinama (manjinske etničke i rasne skupine, ljudi nižeg socioekonomskog statusa).

IS je povezan s povećanim rizikom od drugih mentalnih poremećaja, poput sindroma sagorijevanja, depresije i anksioznosti, što može imati dugoročne negativne učinke na dobrobit i kvalitetu života osoba koje ga doživljavaju.

Dijagnostika i prepoznavanje IS-a
Iako postoje različite skale za prepoznavanje IS-a, poput Clanceove skale fenomena varalice, koja uključuje 20 pitanja na Likertovoj skali, još uvijek ne postoji standardizirana dijagnostička definicija sindroma. Dijagnoza IS-a obično zahtijeva temeljitu anamnezu, fizički pregled, i procjenu socijalnih, okolišnih i psiholoških čimbenika. U nekim slučajevima, osobe s IS-om mogu razviti psihosomatske simptome.

Liječenje IS-om
Liječenje IS-a ovisi o intenzitetu simptoma i utjecaju koji simptomi imaju na funkcioniranje osobe, a uključuje:

• Samorefleksiju i metakogniciju – S pomoću introspekcije, osobe mogu postati svjesne svojih misli i uvjerenja koja izazivaju osjećaj nesigurnosti.
• Kognitivno-bihevioralnu terapija (KBT) – KBT pristup pomaže u prepoznavanju negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja te njihovu promjenu.
• Psihoterapiju – Pomaže u rješavanju dubokih emocionalnih problema koji mogu biti uzrok sumnje u sebe.
• Farmakološku terapiju – Za komorbiditete poput depresije ili anksioznosti, mogu se koristiti antidepresivi ili anksiolitici.
• Vježbe zahvalnosti – Pomažu u fokusiranju na postignuća i poticanju pozitivnog mišljenja o sebi.

Prevencija i rana intervencija
Prevencija IS-a može početi već u obrazovnim institucijama, gdje edukatori i mentori mogu pomoći studentima da prepoznaju svoje vrijednosti i zasluge, potičući ih da se osjećaju sposobnima i vrijednima zbog vlastitih postignuća. U ranim fazama, važno je pomoći studentima i profesionalcima da se nose s osjećajima nesigurnosti, posebno onima iz marginaliziranih skupina. Rana intervencija može spriječiti razvoj negativnih obrazaca misli koji vode do IS-a, što smanjuje dugoročne štetne posljedice na mentalno zdravlje i profesionalne karijere.

Uz adekvatnu prevenciju, liječenje i podršku, moguće je smanjiti negativan utjecaj IS-a, poboljšati mentalno zdravlje, kvalitetu života, profesionalnu učinkovitost, pridonijeti timskom radu – osobito u područjima poput zdravstva, gdje se visoki standardi rada i napredovanja često podudaraju s visokim stresom i emocionalnim opterećenjem.

Izvori:

Bravata DM, Watts SA, Keefer AL. et al. Prevalencija, prediktori i liječenje sindroma varalice: sustavni pregled. J Gen Intern Med. 2020;35(4):1252-1275.

Freeman KJ, Houghton S, Carr SE, Nestel D. Mjerenje fenomena varalice u edukatorima koji se bave simulacijom zdravstvene zaštite: validacija ljestvice fenomena varalice Clance i ljestvice varalice Leary. BMC Med Educ. 2022.;22(1):139.

Gottlieb M, Chung A, Battaglioli N, Sebok-Syer SS, Kalantari A. Sindrom varalice među liječnicima i liječnicima na specijalizaciji: Pregled opsega. Med Educ. 2020.;54(2):116-124.

Huecker MR, Shreffler J, McKeny PT, et al. Imposter Phenomenon. In: StatPearls [Internet].2025 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK585058/

Thomas M, Bigatti S. Perfekcionizam, fenomen varalice i mentalno zdravlje u medicini: pregled literature. Int J Med Educ. 2020;11:201-213.

Villwock JA, Sobin LB, Koester LA, Harris TM. Sindrom varalice i izgaranje među američkim studentima medicine: Pilot studija. Int J Med Educ. 2016.;7:364-369.