Školska fobija se odnosi na iracionalan strah od odlaska ili boravka u školi. Ona ne predstavlja posebnu dijagnozu u klasifikaciji psihičkih poremećaja nego je najčešće dio kliničke slike emocionalnih poremećaja kod djece i adolescenata, poput anksioznosti ili depresije. Podjednako se javlja i kod djevojčica i kod dječaka, bez obzira na razinu kognitivnog funkcioniranja i socio-ekonomski status. Javlja se u svim dobnim skupinama, no nešto češće od 5-7 godine i od 11-14 godine. Neka istraživanja pokazuju kako 28 % djece pokazuje neki oblik izbjegavanja škole u nekom trenutku svog života.

Zbog čega nastaje školska fobija?

Odbijanje odlaska i/ili boravka u školi je uglavnom povezano sa teškoćama separacije od roditelja i drugih bliskih osoba ili u školi vezano za  socijalne interakcije s vršnjacima ili profesorima. Treći razlog su uglavnom ispitne situacije. Nadalje, jedan od razloga odbijanja odlazaka u školu su pozitivna potkrepljenja poput igranja igara, gledanje TV ili sama pažnja koju roditelj posvećuje kada dijete nije u školi.

Kako posumnjati na školsku fobiju?

• Dijete sve češće izbjegava odlazak u školu
• Uopće ne želi krenuti u školu ili krene pa se vrati ili pak ne može izdržati do kraja nastave
• Dijete može postati uznemireno na samu pomisao o odlasku u školu, pa zbog toga ostaje doma
• Svaki učenik povremeno želi izostati iz škole što je normalno kao dio razvojne tendencije, no kada dijete izostaje duže od 2 tjedna zbog emocionalnih razloga tada se može posumnjati na školsku fobiju
• Važno je razlikovati izostanke iz škole zbog školske fobije ili nekih tjelesnih bolesti, socijalnih razloga poput putovanja, bježanja zbog zlostavljanja, financija…).

Koje su posljedice školske fobije?

• Remeti funkcioniranje cijele obitelji, a ne samo djeteta
• Kratkoročne posljedice: slabiji školski uspjeh i poteškoće u socijalnom funkcioniranju djeteta
• Dugoročne posljedice: školski neuspjeh, ranije napuštanje školovanja, teže zapošljavanje, poteškoće u socijalnom funkcioniranju i kasnije teškoće u interpersonalnim odnosima
• Povećani rizik od psihijatrijskih oboljenja u odrasloj dobi.

Na koji način pomoći djetetu sa školskom fobijom?

• Pružiti toplinu i podršku
• Što češće pohvaliti dijete kako bi se razvio osjećaj samopouzdanja i sigurnosti
• Pokazati interes za djetetove izvanškolske aktivnosti i interese, a ne samo za školu
• Poticati aktivnosti u kojima je dijete uspješno
• Razgovarati povremeno, ciljano s djetetom i profesorima o tome kako se ono osjeća u školi
• Kada se javi strah od škole i odbijanje odlaska, potrebno je strpljivo i otvoreno razgovarati o istome, uvažiti razloge zbog kojih ne želi ići
• Koristiti tehnike opuštanja: vježbe dubokog disanja, meditacije, tjelesna aktivnost, koristiti aktivnosti koje skreću pozornost problema (npr. slušanje glazbe, crtanje…)
• Svakako je potrebno razgovarati sa stručnom službom škole o teškoćama koje se javljaju.