Što su amfetamini?

Amfetamini su stimulansi središnjeg živčanog sustava, što pojednostavljeno znači da ubrzavaju i pojačavaju poruke koje putuju između mozga i tijela. Djeluju tako što u mozgu povećavaju razine noradrenalina i dopamina, kemijskih spojeva koji u našem tijelu, između ostalih, stvaraju i osjećaj ugode. Ukoliko se puši ili ubrizga, efekt amfetamina je trenutačan, a ako se šmrče ili guta, učinak nastupa unutar 30 minuta. Osim što povisuje krvni tlak i ubrzava srčani ritam, amfetamin povećava energiju i smanjuje potrebu za snom, daje osjećaj euforije, pojačava društvenost i samopouzdanje te potiskuje apetit. Jednom kad taj učinak splasne, korisnici se mogu osjećati razdražljivo, depresivno, bezvoljno i uznemireno. Neželjene nuspojave akutne uporabe su ozbiljni kardiovaskularni poremećaji, problemi u ponašanju, paranoja, impulzivnost i nasilje. Iako su na lošem glasu zbog česte zlouporabe, danas se amfetamini koriste i u terapijske svrhe, ponajprije u liječenju narkolepsije, ADHD-a i pretilosti.

Kratka povijest amfetamina

Amfetamin, jedan od najpoznatijih stimulansa središnjeg živčanog sustava, prvi je sintetizirao rumunjski kemičar Lazar Edeleanu 1887. godine. Radilo se tada o kemijskom eksperimentu bez medicinske primjene: Edeleanu je “otkrio” amfetamin u kemijskom smislu, ali nije istraživao njegove učinke na živi organizam. Posljedično, znanstvenici su ovu molekulu smatrali bezvrijednom više od 40 godina, sve dok je Gordon Alles nije pobliže istražio. On je, u potrazi za lijekom koji bi bio povoljnija i jednostavnija alternativa efedrinu u liječenju astme, ponovno sintetizirao amfetamin i otkrio njegov euforični učinak na središnji živčani sustav. S obzirom da je često eksperimentirao na sebi, 3. lipnja 1929. godine primio je injekciju amfetamina i bilježio svoje doživljaje. Potom ga je testirao na svojim pacijentima i kolegama istraživačima. Iako je amfetamin podbacio u liječenju astme, oduševio je sve “korisnike” te je vrlo brzo postao široko primijenjeni “suplement” diljem Amerike. Već kasnih 1930-ih studenti su ga koristili za podizanje produktivnosti, vozače kamiona je održavao budnim na dugim rutama, a bio je i “gorivo” američkim vojnicima u II. svjetskom ratu.

Začarani krug – mehanizam ovisnosti

Kao što je već rečeno, amfetamin u mozgu naglo povećava razinu dopamina, glavnog neurotransmitera u sustavu nagrade i zadovoljstva. Dopamin se normalno povećava kad, na primjer, jedemo nešto što volimo, vježbamo ili postignemo neki uspjeh. Međutim, povećanje koje izazove amfetamin je neprirodno veliko, ponekad i do 10 puta veće nego što je uobičajeno. Stoga, mozak vrlo brzo nauči da je amfetamin izvor velikog zadovoljstva i traži još. S ponovljenom upotrebom mozak se prilagođava pa smanjuje prirodnu proizvodnju dopamina i smanjuje broj dopaminskih receptora (na koje se dopamin “veže”). Zbog toga, bez amfetamina osoba više ne može osjećati zadovoljstvo u svakodnevnim stvarima — gubi interes, motivaciju i emocionalnu ravnotežu. Kako se mozak navikava na prisutnost droge, za isti učinak potrebna je sve veća doza. Nastaje začarani krug: osoba uzima sve više, ali zadovoljstvo je sve kraće i slabije, dok su negativni učinci sve jači.

Upotreba amfetamina u Hrvatskoj i Europi

Najčešće “ulično” ime za amfetamin je speed. U uličnoj prodaji amfetamini se često miješaju s metamfetaminom (koji je jači i opasniji oblik stimulansa) ili prodaju kao “speed”, iako mogu sadržavati mješavinu različitih kemikalija (npr. kofein, efedrin, PMA, PMMA i druge). Zbog toga ulični nazivi ne znače uvijek da osoba zna što točno uzima, što značajno povećava rizik od trovanja i predoziranja.

Prema Izvješću o osobama liječenima zbog zlouporabe psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj u 2024. godini, amfetamini su zabilježeni kao glavno sredstvo ovisnosti kod 211 osoba (3,6 %), većinom srednje životne dobi. Način konzumacije je dominantno ušmrkavanjem (73,9 %), ali i oralno (22,7 %). Prosječna dob prvog uzimanja amfetamina je 20 godina i 8 mjeseci.

U velikom europskom projektu provedenom u 128 gradova iz 26 zemalja (EU, Turska i Norveška), u razdoblju od jednog tjedna između ožujka i svibnja 2024. analizirane su otpadne vode kako bi se vidjeli tragovi određenih ilegalnih droga — među njima i amfetamina. Radi se o Europskoj studiji pod nazivom Analiza otpadnih voda i droge, koju je objavila europska grupa SCORE u suradnji s Agencijom Europske unije za droge (EUDA).

• U analiziranih 68 gradova za koje su dostupni podaci za 2023. i 2024., njih 34 prijavilo je porast količina ostataka amfetamina u otpadnim vodama, 14 je zabilježilo pad, a 20 stabilno stanje.
  
• Najviše razine ostataka amfetamina (na 1000 stanovnika dnevno) zabilježene su u gradovima koje su smještene na sjeveru i istoku Europe: Belgija, Njemačka, Nizozemska, Švedska, Norveška.
  
• U gradovima na jugu Europe nalazi se znatno niža razina, ali je i u tim područjima zabilježen porast.
• Što se Hrvatske tiče, u Zagrebu je razina iznosila 75 mg na 1000 stanovnika, a u Splitu 79.93 mg na 1000 stanovnika dnevno.

Pomoć i liječenje

U Hrvatskoj je liječenje ovisnosti o drogama dostupno, organizirano i besplatno kroz zdravstveni sustav. Pomoć se može potražiti kod obiteljskog liječnika, u službama za mentalno zdravlje i liječenje ovisnosti pri županijskim zavodima za javno zdravstvo te u psihijatrijskim bolnicama ili terapijskim zajednicama. Najprije se, ovisno o vrsti i trajanju konzumacije droge, procjenjuje fizičko i mentalno stanje pacijenta, prisutnost rizičnih ponašanja i motivacija za liječenjem. Potom se osmisli individualni plan liječenja koje može biti ambulantno, bolničko ili dugotrajno rehabilitacijsko. Kod stimulansa poput amfetamina ne postoji specifičan lijek za odvikavanje, pa se najveći naglasak stavlja na psihoterapiju, podršku, promjenu navika i rehabilitaciju. Proces često uključuje i resocijalizaciju te programe smanjenja štete, a ključno je naglasiti da je oporavak moguć i da se pomoć može potražiti u bilo kojoj fazi — bez osude i u potpunoj diskreciji.

Liječenje ovisnosti nije kazna i nije znak slabosti! Oporavak je proces koji ponekad ide sporije i uključuje moguće padove, ali je i dalje moguć i dostižan.