Akutni stresni poremećaj (ASP) je stanje koje se javlja u trenutku ili neposredno nakon traumatskog događaja, a može trajati i do 4 tjedna. Obično je izazvan izuzetno stresnim ili traumatičnim događajem koji pojedinac sam ne može procesuirati. Takvi događaji mogu biti prirodne katastrofe, nesreće, ratna događanja, provale, zanemarivanja, zlostavljanja, silovanja, promjene socijalnog okruženja ili bilo koja situacija koja stvara osjećaj prijetnje životu. Brojni su faktori koji mogu igrati značajnu ulogu u tom hoće li osoba razviti akutni stresni poremećaj kao na primjer: stanje mentalnog zdravlja, podrška okoline, genetske predispozicije, prethodna iskustva traumatskih događaja. Podaci o prevalenciji akutnog stresnog poremećaja su ograničeni i variraju, a ovise o vrsti stresnog događaja kao i o zahvaćenoj populaciji.
Etiološki akutni stresni poremećaj ima biološku i psihološku komponentu. S biološke strane proizlazi iz promjena u neuroendokrinim i neurotransmiterskim sustavima. Ove promjene uglavnom uključuju pojačanu aktivnost hipotalamo-pituitarno-adrenalnog (HPA) sustava. U nastanku akutne stresne reakcije značajnu ulogu imaju noradrenergički i dopaminergički sustavi, kao i sustav endogenih opijata i receptora benzodiazepina. Sa psihološke strane, smatra se da stresni događaj može aktivirati nerazriješen konflikt koji je do tada bio latentan.
Kako izgledaju simptomi akutnog stresnog poremećaja?
U početnoj fazi mogu se pojaviti smetnje u pažnji i koncentraciji, problemi s orijentacijom, disocijativni fenomeni i u nekim slučajevima, poremećaji svijesti. Osoba postaje uplašena i ispoljava vegetativne znakove anksioznosti, poput ubrzanog rada srca, drhtanja, znojenja, može se rumeniti u obrazima. Kasnije se pojavljuju znakovi pojačane pobuđenosti, uključujući uznemirenost, napetost i disforiju. Smetnje sa spavanjem također su česte, osoba se budi često, ima noćne more koje mogu, ali i ne moraju, biti povezane s traumatskim događajem.
Prije nego što se postavi dijagnoza akutnog stresnog poremećaja, potrebno je prepoznati specifične simptome.
Američka psihijatrijska udruga, DSM-5 definira kriterije za akutni stresni poremećaj kao sljedeće:
- Osoba je izložena nekom traumatičnom događaju (bilo fizički, seksualno ili mentalno)
- Ima više od osam sljedećih simptoma (svrstanih u pet kategorija)
- Intruzivni simptomi:
- Uznemirujuća sjećanja na traumatski događaj se ponavljaju
- Ponavljajući snovi povezani s traumatičnim događajem. Kod djece može biti u obliku noćnih strahova.
- Ponavljanje traumatskog događaja (tj. flashbackovi).
- Intenzivna ili produljena mentalna ili fiziološka uznemirenost kao odgovor na događaje ili teme koje podsjećaju na stvarni traumatski događaj.
- Negativno raspoloženje:
- Osoba ne može biti sretna, osjećati se uspješnim ili osjećati ljubav.
- Disocijativni simptomi:
- Osjećaj da je osoba odvojena od sebe i emocija
- Disocijativna amnezija (koja nije povezana s intoksikacijom ili traumatskom ozljedom mozga)
- Simptomi izbjegavanja:
- Izbjegavanje misli, sjećanja i osjećaja o traumatičnom događaju.
- Izbjegavanje vanjskih podsjetnika na traumatski događaj (kao što su ljudi i mjesta)
- Simptomi uzbuđenja:
- Problemi sa spavanjem (kao što su poteškoće u započinjanju i održavanju kvalitetnog sna)
- Napadi razdražljivosti i bijesa s minimalnom ili nikakvom provokacijom
- Visoko i abnormalno oprezan za okolinu
- Smetljivost
- Neobično jaka refleksna reakcija na iznenadni događaj u okolini
- Trajanje simptoma treba biti između tri dana i četiri tjedna te uzrokovati značajna funkcionalna oštećenja i ne moraju biti povezani s uporabom tvari ili drugim medicinskim stanjima (kao što je traumatska ozljeda mozga) kako bi zadovoljili kriterije za akutni stresni poremećaj.
Koliko točno traje akutni stresni poremećaj?
U većini slučajeva, simptomi se povuku u roku od mjesec dana. Međutim, postoji i mogućnost da smetnje potraju te da akutni stresni poremećaj prijeđe u posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). To hoće li ASP prijeći u PTSP ovisi o različitim faktorima na primjer ako su simptomi teži, ako postoje disocijativni fenomeni, ili ako je osoba prethodno imala negativne reakcije na stres, veća je vjerojatnost da će se razviti PTSP.
Kako se liječi akutni stresni poremećaj?
Psihoterapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je jedan od najučinkovitijih alata za nošenjem s ASP. Obično se primjenjuje kada osoba više nije izložena traumatičnom događaju i kada postigne određenu stabilnost u svom životu. Ova terapija pomaže osobi prepoznati i promijeniti negativne obrasce mišljenja i ponašanja koji proizlaze iz traumatskog iskustva.
Lijekovi
Korištenje lijekova obično nije prva opcija u liječenju, ali u ozbiljnijim slučajevima, lijekovi se mogu primijeniti uz psihoterapiju. Liječnik može preporučiti lijekove koji pomažu u smanjenju samih simptoma ASP-a, a to uključuje lijekove poput selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), benzodiazepina, hidrokortizona i propranolola.
Rana dijagnoza i traženje stručne pomoći ključni su za oporavak!
Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći u suočavanju s ovim izazovnim stanjem:
- Brinite o svom fizičkom zdravlju – Jedite uravnoteženo, redovito vježbajte i osigurajte si dovoljno sna. Vaš fizički oporavak ima velik utjecaj na emocionalno zdravlje.
- Okružite se voljenima – Podrška obitelji i prijatelja nakon traumatičnog iskustva pomaže u vraćanju osjećaja sigurnosti i stabilnosti.
- Imajte na umu da je akutni stresni poremećaj privremen – uz odgovarajuće liječenje, mnogi ljudi počinju osjećati poboljšanja u relativno kratkom vremenu. Neki se čak mogu oporaviti i bez profesionalne pomoći. Ipak, savjetuje se da potražite stručnu pomoć čim primijetite simptome, kako biste spriječili pogoršanje stanja.