Parasomnije su smetnje ponašanja koje se pojavljuju za vrijeme spavanja. Česte su u djece i adolescenata a ponekad nestaju u odrasloj dobi. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječe se farmakoterapijom i psihoterapijom.
Somnambulizam (mjesečarstvo) je pojam koji označava sjedenje, hodanje ili ostale složene radnje za vrijeme spavanja, obično uz otvorene oči, no bez znakova prepoznavanja. Najčešće se javlja u kasnom djetinjstvu i adolescenciji i nakon 3. i 4. faze NREM spavanja. Prethodni manjak spavanja ili loša higijena povećavaju vjerojatnost ovih epizoda, a rizik je povišen za rođake prvog koljena. Bolesnici mogu mrmljati, neki se ozlijede na prepreke ili stepenice. Za vrijeme spavanja nema snova. U pravilu bolesnici se ne sjećaju razdoblja somnambulizma. Liječenje se svodi na sprječavanje ozljeda. Koriste se elektroničke “ruke“ koje sprječavaju bolesnike da se ustanu s kreveta, odstranjuju se sve prepreke u sobi, koristi se nizak krevet. Od lijekova se koriste benzodiazepini, posebno klonazepam u dozi od 0,5–2 mg prije spavanja.
Noćni strah su napadaji straha, vriskanja i mjesečarstva. Češći su u djece a javljaju se u 3. i 4. fazi sna; ne predstavljaju noćne more. Kod odraslih, noćni strahovi su često povezani s duševnim poteškoćama ili alkoholizmom. Benzodiazepini srednjeg ili dugog djelovanja (npr. klonazepam 1–2 mg PO, diazepam 2–5 mg) prije spavanja su terapija izbora.
Noćne more (strašni snovi) se javljaju češće u djece. Pojavljuju se u REM fazi sna, posebno tijekom febriliteta, opće malaksalosti ili konzumiranja alkohola. Terapija je usmjerena na rješavanje psihološkog problema koji je u podlozi.
Poremećaji spavanja u REM fazi sna su verbalizacija (ponekad prosta) i često agresivni pokreti (mahanje rukama, udaranje) u REM fazi sna. Ovi pokreti mogu biti vezani uz snove kod bolesnika koji iz nepoznatog razloga nemaju atoniju mišića vezanu uz REM fazu sna. Ovaj poremećaj je češći u starijih, posebno onih s degenerativnim poremećajima SŽS–a (npr. Parkinsonova ili Alzheimerova bolest, vaskularna demencija, olivopontocerebelarna degeneracija, multipla sistemska atrofija, progresivna supranuklearna paraliza). Također se može javiti kod narkolepsije i kod korištenja inhibitora ponovne pohrane noradrenalina (npr. atomoksetin, roboksetin). Polisomnografski nalaz može ukazivati na pretjeraju motornu aktivnost u REM fazi spavanja; audiovizualno praćenje može otkriti abnormalne pokrete tijela i vokalizaciju. Liječe se klonazepamom u dozi od 0,5–2 mg prije spavanja. Partnere koji spavaju pored bolesnika treba upozoriti na mogućnost ozljede.
Noćni grčevi u nogama (u listovima ili mišićima stopala) se javljaju u inače zdravih ljudi srednje i starije životne dobi u snu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i anamneze. Prevencija uključuje rastezanje zahvaćenih mišića u trajanju od nekoliko minuta prije spavanja te također u trenutku pojave grčeva. Korišteni su brojni lijekovi (npr. kinin, Ca i Mg, difenhidramin, benzodiazepini, meksiletin); niti jedan nije bio učinkovit, a nuspojave mogu biti značajne (posebno kod kinina i meksiletina). Trebalo bi izbjegavati stimulanse simpatikusa kao što su kofein.
Izvor: MSD Priručnik dijagnostike i terapije